Glasyalabolas

Dobrodošli na moj blog

02.11.2007.

koji ti je?

DA HOCE STATI,ALI NE STAJE.
NJEMU JE DOBRO I ZASTO BI?
DA LI JE COVJEK UISTINU TAKO SEBICNO STVORENJE?
meni se vise ne jebe

26.09.2007.

Ludost

Nasmješi se :):)
nemam ništa pametnije:):)
To je najbolje:):)

01.09.2007.

Dobro jutro

Dobro jutro suzo!
Dobro mi došla
ubojita tugo...

01.09.2007.

Ti koja imaš nevinije ruke

"Ti koja imaš nevinije ruke od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim njegovo lice
dok na njega budu silazile nepoznate
godine.
Ti koja imaš nevinije ruke od mojih
budi blaga njegovu snu!"


Vesna Parun


31.08.2007.

Razmišljam

Nešto onako večeras razmišljam o nekom meni dalekom,
tako mi je blizu,a tako daleko...
Dijeli nas samo zid,vrata koja škripe,poluotvorena,vjetar se poigrava njima.
Razmišljam o mjestu na kojem se mimoilazimo,razmišljam o onom dijelu u kojem se spajamo
Tako smo blizu,a tako daleko.
Često me iznenadi svojom ravnodušnošću u onim stvarima koje su meni jako bitne...nekad se zapitam da li sam i ja poput njega?Da li se i njemu čini da sam ravnodušna u njemu onom bitnom?
Već neko vrijeme šutnjom pričamo,kada se desi da nestane riječi?
I šta će od nas biti?Nećemo valjda i mi poput ostalih postati?
Blizu si mi,ali tako daleko da se bojim krenuti prema tebi,bojim se tvoje iznenadne hladnoće,bojim se da ćeš samo ravnodušnošću odgovoriti kad pokušam da te dodirnem,dragi moj,bojim se nas dvoje sada više nego svih onih od kojih si me čuvao.
Nesigurnost me je obgrlila umjesto tebe i ona me plaši.
Mogu li ti sad dok spavaš tiho šapnuti da te volim?Samo dok sanjaš otvaram ti svoje srce i ponekad se nadam da se samo praviš da spavaš kao nekada,kao na samom početku kada smo igrali sve one igre ljubavne,kroz dječje zavrzlame,durenje,suze ljubomore.Sad smo postali nešto drugo,umorni od svega,a opet željni vremena u kojem smo se otkrivali,spoznavali...možda ovo nije vrijeme za nas,ko zna?
I šapnuti ću prije sna da te još uvijek istim žarom volim...


"OTKRIT ĆU TI TAJNU KOJU SAM SKRIV'O GODINAMA ŠTO SU OSTALE
U PIJESKU ŽIVOM...NEKE SE NOĆI NAPROSTO DOGODE..."


Oprosti mi!

27.08.2007.

Ljudi

Šta je to u ljudima da ne mogu zaustaviti svoju zlobnost,da ne mogu obuzdati svoj otrov koji prosipaju kad im se ukaže prilika,zapravo zbog čega kada je neko povrijeđen ima potrebu da povrijedi onoga od kojeg je povrijeđen??
Ta želja za osvetom da li je moguće da ne raste?Da se ne razvija?Da joj se ne dopusti da se razvije?
Ako se neko osveti,da li je zadovoljan nakon toga?Da li osjeća grižnju savjesti?Šta kad se izgubi ono ljudsko u čovjeku?
Da li je moguće povratiti?Ili se pretvaramo u robote koji prelaze preko sviju i ne poznaju granice?
Dok smo jaki nije teško biti nemilosrdan,kad mislimo da smo na vrhu,ali šta kada se desi odron,šta kada nam tlo izmiče pod nogama?Ponos pada u vodu,ruka se tada najlakše traži i više nam nije važno ništa osim onog nagona za preživljavanjem.Sjetimo se rata samo na trenutak,ljudi su tada bili bliži jedni drugima,prilagođeni svim uslovima bolje rečeno neuslovima,ali čim su povraćeni na jedan normalan način života,tada se u njima probudilo onaj poznati egoizam,koji svako nosi u sebi,samo je neko više,a neko manje svjestan štetnosti tog istog,štetnosti po onom što se smatra "čovjek".
Ako bismo se na tren oslobodili svega onog nepotrebnog što nas izjeda bili bismo mnogo više sretniji i zadovoljeniji samima sobom.Možda sa sitnim problemima koje sami sebi stvaramo pekrivamo one velike i stvarne,jer nam ovi mali izgledaju manje strašni i podnošljiviji,ali za bolje u nama je ipak riješenje da prihvatimo one stvarne probleme i pogledamo istini u oči jer samo tako možemo zadržati zdrav duh i sami sebe.

25.08.2007.

kad pokleknemo...

Bog nam ne šalje očaj da bi nas ubio,već da bi nov život u nama probudio.

10.08.2007.

....

NIKADA U POVIJESTI ČOVJEČANSTVA  MIR NIJE
BIO POTREBNIJI,A NIKADA NIJE MANJE ZNAČIO
NEGO DANAS.

10.08.2007.

Citati o životu

Mnogi imaju neki nesvršen račun sa životom,ali pri tom život je uvijek njihov dužnik. ( Ivo Andrić)

Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo. (Ivo Andrić)

...život je neshvatljivo čudo,jer se neprestano troši i osipa,a ipak traje i stoji čvrsto... (Ivo Andrić)

Zbog toga što ima svoj kraj, život je besmislica. (Abdul Atahija)

Život je kao i ljubav-sav razum je protiv njega i sav zdravi instikt za nj. (Samjuel Batler)

Život je dugi proces umiranja. (Samjuel Batler)

10.08.2007.

....

Gubitak iluzije je normalan, gubitak nade je tragedija.
(Jevtušenko)


Stariji postovi